Bibliografija: 146 - 165 str.

Sažetak. U nekim područjima ljudske aktivnosti, poput obuke za stresne zadatke, psihoterapije poremećaja uzrokovanih stresom, ili zabave, podrazumijeva se ciljano moduliranje emocionalnih stanja ljudi. Modulacija može biti implicitna (npr. sadržana u fabuli filma ili računalne igre), ili ju mogu aktivno provoditi obrazovani stručnjaci (npr. terapeuti u psihoterapiji). Paradigma afektivnog računarstva, u kojoj računalo nastoji prepoznati i prikladno odgovoriti na emocije korisnika, također je potencijalno primjenjiva u modulaciji emocionalnih stanja u spomenutim područjima. Kao potpora razvoju ovih primjenskih programa afektivnog računarstva, u doktorskom radu je predložen opći model i arhitektura tzv. "adaptivne stimulacije emocionalnog sustava", odnosno, personaliziranog prikazivanja multimedijskih ili sintetičkih virtualnih pobuda korisniku od strane računala, na temelju raznih manifestacija emocionalnog stanja korisnika (npr. fizioloških, glasovnih, facijalnih). Mogući oblici suradnje između domenskih stručnjaka i računala na prikazivanju pobuda korisniku, koji mogu biti potrebni u raznim primjenama, organizirani su na arhitekturnoj razini. Nakon primjenski neovisnog izlaganja arhitekture, izložen je primjenski specifičan algoritam prikazivanja pobuda upravljan fiziološkim signalima korisnika, u kontekstu treninga za poboljšavanje otpornosti na stres. Opisan je i preliminarni primjenski program za automatsku fiziološki upravljanu modulaciju pobuđenosti korisnika, koji je razvijen iz predložene arhitekture.

Abstract. Certain areas of human activity, like training for stressful tasks, the psychotherapy of stress-related disorders, or entertainment, seem to endorse targeted modulation of human emotional states. Modulation may be implicit (e.g. contained in the plot of a movie or a computer game), or actively conducted by the qualified domain experts (e.g. therapists in psychotherapy). Affective computing paradigm, in which the computers attempt to recognize and appropriately respond to the user‘s emotions, is also potentially applicable to the modulation of emotional states in these areas. In order to facilitate the development of such affective computing applications, the thesis proposes a generic model and architecture of the so-called "adaptive stimulation of emotional system," i.e. a personalized delivery of multimedia or synthetic virtual stimuli to the user by the computer, based on various manifestations of the user‘s emotional state (e.g. physiological, vocal and facial). Potential forms of collaboration between the domain experts and the computer on delivering the stimuli to the user, which may be needed in different applications, are structured on the architectural level. Following the application-independent architectural exposition, application-specific stimuli delivery algorithm driven by the user‘s physiological signals is outlined, in the context of training for improving the user‘s stress resilience. A preliminary application for the automated physiology-driven modulation of the user‘s arousal is also described, which has been developed from the proposed architecture.